Nemogućnost suzbijanja korupcije dovodi do institucionalne, društvene i demografske krize. Među glavnim uzrocima iseljavanja i demografskog sloma je upravo korupcija i nepovjerenje u državu i njezine institucije. Kada se vlast ne ponaša u skladu sa propisanim pravilima, počevši od najviših razina državne vlasti pa naniže, stvara se ozračje bezakonja u kojim građani ne mogu ostvariti svoja prava te im se tako uskraćuje pravednost. Reforma institucija podrazumijeva promjenu njihovog ustroja, ovlasti, organizacije i kontrole njihovog rada, te obuhvaća i promjene Ustava RH u dijelu u kojem je odnos između pojedinih grana vlasti neprovediv ili nedorečen.

Pravila koja obvezuju politički vrh moraju biti jasna kako bi građani mogli provjeravati ponaša li se vlast onako kako se od nje i očekuje. Kršenje obaveza i ograničenja mora imati posljedice i realnu mogućnost sankcije. U političkoj praksi takvih posljedica nema čak niti u slučaju dugotrajnog i kontinuiranog kršenja ustavne obaveze suradnje između predsjednika države i Vlade u oblikovanju i provođenju vanjske politike i usmjeravanju rada tajnih i obavještajnih službi. Čest slučaj kršenja Ustava RH predstavljaju i razrješenja ministara od strane predsjednika Vlade bez da je ministar podnio ostavku. Izostanak reakcije Ustavnog suda u ovim slučajevima s jedne strane, te izdano upozorenje o mogućem kršenju Ustava RH u slučaju da se predsjednik države kandidira na izborima za Hrvatski sabor pozivajući se na načela koja kao nepisano pravilo proizlaze iz uloge i ovlasti predsjednika države u izbornom procesu, potvrđuje da i sam Ustavni sud o poštivanju Ustava RH vrlo selektivno brine. Nekonzistentnost u provedbi i tumačenju Ustava RH pokazuje u kojoj mjeri je Hrvatska još uvijek institucionalno nedovršena država.

Briga predsjednika države za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti mora biti praćena ovlastima i dužnostima kojima se ta briga ostvaruje, a pravo predsjednika države na predlaganje Vladi da održi sjednicu i na njoj razmotri određena pitanja mora pratiti i obaveza Vlade da u skladu sa prijelogom predsjednikom države i postupi.

Pravila koja obvezuju politički vrh moraju biti jasna kako bi građani mogli provjeravati ponaša li se vlast onako kako se od nje i očekuje. Kršenje obaveza i ograničenja mora imati posljedice i realnu mogućnost sankcije.

Nositelj prevencije korupcije u RH je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Nakon prvog petogodišnjeg razdoblja iza ulaska RH u EU, Povjerenstvo se slabilo kadrovski, izmjenama zakona i ukidanjem ranijih ovlasti, promjenom sudske prakse te brisanjem institucionalne memorije o zauzetim stavovima i riješenim pitanjima. U postojećem okviru, Povjerenstvu je namijenjena uloga provjere poštovanja administrativnih pravila koja se odnose na dio političkog vrha, no bez mogućnosti utvrđivanja da je došlo do povrede načela djelovanja i sukoba interesa u kojem je privatni interes stavljen iznad javnog. Umjesto Povjerenstva koje s reduciranim ovlastima ne može ostvariti svoju preventivnu svrhu, potreban je Ured za prevenciju korupcije kojem bi se dale nove ovlasti i zadaće.

Kao jedna od novih zadaća Ureda za prevenciju korupcije predlaže se analiza korupcijskih rizika koji proizlaze iz postojećih zakona ili zakona koji su u postupku usvajanja, te korupcijskih rizika koji proizlaze iz prakse u postupanju pojedinih tijela ili iz potpunog izostanka potrebne regulacije. U analizi korupcijskih rizika koristili bi se izvještaji samih tijela, pritužbe građana, savjetovanja s udrugama civilnog društva i predstavnicima medija kao i drugi dostupni podaci i dokumentacija s ciljem ocjene postojećeg stanja i predlaganja konkretnih mjera za otklanjanje uočenih nedostataka. Takvo tijelo mora raspolagati sa specijaliziranim stručnim znanjima te mora imati ovlasti i obavezu suradnje s drugim tijelima koja sudjeluju u otkrivanju, represiji i prevenciji korupcije.

Zalažemo se da se Glavni državni odvjetnik bira 2/3 većinom u Hrvatskom saboru te da se Ustavu RH propiše da Glavni državni odvjetnik bira na jedan mandat, bez mogućnosti izbora, u trajanju od 6 – 8 godina.

Prevencija je ključ uspjeha u borbi protiv korupcije. Kako bi veći dio koruptivnih namjera mogao biti spriječen, nužno je uspostaviti veću dostupnost informacija o radu tijela javne vlasti. U cilju transparentnosti kakvu RH treba, zalažemo se za uspostavu nekoliko javnih registara, među kojima su 1.) registar državne imovine i registri imovine svih drugih tijela javne vlasti s podacima o načinu upravljanja, korištenja i naplate, 2.) registri svih ugovora i poslovnih odnosa sklopljenih s tijelima javne vlasti, zajedno s objavom pravnog akta na temelju kojeg je pravni odnos nastao, 3.) registar svih donacija, sponzorstava i plaćenih oglasa u medijima od strane tijela javne vlasti, 4.) registar lobističkih aktivnosti.

Pravosuđe je kičma države. Nizak stupanj povjerenja u neovisnost, sporost rješavanja predmeta, neujednačenost sudske prakse i nepostojanje lako dostupne pretrage i pregleda sudske prakse te slabi mehanizmi unutarnje kontrole pravosudnih dužnosnika, državnih odvjetnika i sudaca, onemogućavaju njegovo ispravno funkcioniranje. Zalažemo se da se Glavni državni odvjetnik bira 2/3 većinom u Hrvatskom saboru te da se Ustavu RH propiše da se Glavni državni odvjetnik bira na jedan mandat, bez mogućnosti izbora, u trajanju od 6 – 8 godina. DORH i USKOK nužno je kadrovski ojačati u onom broju pravosudnih dužnosnika koji je potreban s obzirom na rastući broj korupcijskih i drugih predmeta iz njihove nadležnosti te unaprijediti financijske i druge uvjete koji bi privukli visokostručne kadrove za obavljanje funkcije posebnih istražitelja. Državnoodvjetničko vijeće i Državno sudbeno vijeće treba formirati kao tijela koja u punom profesionalnom kapacitetu provjeravaju rad pravosudnih dužnosnika i provode njihov izbor, a iz čijeg sastava treba isključiti po dva člana koja se biraju iz redova zastupnika u Hrvatskom saboru.

Za povjerenje u neovisnost i objektivnost Državnog inspektorata potrebno je da kao jedan od uvjeta za izbor na dužnost čelnika tog tijela propiše da glavni državni inspektor ne može biti član niti jedne političke stranke, za vrijeme trajanja mandata kao niti u razdoblju od najmanje 5 godina prije podnošenja kandidature za izbor na tu funkciju.