Postoje različiti oblici pripadnosti koju osjećamo, prema državi, prema regiji, zavičaju ili kraju, no niti jedan od oblika identificiranja s prostorom nije vezan uz neku od 20 županija koliko ih RH ima. Jednostavno rečeno, županije nisu dio našeg identiteta. Nastale su 90-tih godina, prema zamisli Vladimira Šeksa i HDZ-a. Suprotno savjetima i apelima stručnjaka, broj lokalnih jedinica je upeterostručen.

Početkom 90-tih nastao je i hrvatski grb koji iznad osnovnog štita sa šahovnicom nosi krunu od pet pojedinačnih štitova, pet povijesnih hrvatskih regija. Hrvatska je time od samih početaka čak i vizualno stvarana kao negacija svega što je trebala biti. Kao što u brojnim segmentima ono što je upisano u Ustav i zakone RH ne postoji ili se ne provodi u praksi, tako je i u svojoj teritorijalnoj i upravnoj organizaciji Hrvatska umjesto na pet povijesnih, geografskih i logičkih cjelina razmrvljena na 20 županija, 127 gradova i 428 općina.

Vrijeme i okolnosti nastanka županija, kao i 30-godišnji rezultati ovakve teritorijalne podjele, zajedno sa apsurdnim izbornim jedinicama krojenim također prema zamisli Vladimira Šeksa, opisuju kako nam je HDZ oteo državu. Postojeći, HDZ-ov sustav, manje je funkcionalan od onog kakav je bio u socijalizmu kada je Hrvatska imala milijun stanovnika više, a svega 102 općine povezane u 10 zajednica općina. Jedan od osnovnih problema s kojima se suočava razmrvljena regionalna i lokalna uprava je nedostatak kapaciteta za razvojne projekte kao i nedostatak educiranih i osposobljenih kadrova za njihovo planiranje i provođenje. Brojne lokalne jedinice nisu financijski samoodržive, 60 % općina, njih 243 od 428 građanima ne pruža nikakvu javnu uslugu, što poskupljuje život u malim sredinama i smanjuje kvalitetu života stanovnika, a resursi se neproduktivno troše na servisiranje političkih struktura.

Postojeći zakonodavni okvir daje izvršnoj vlasti na regionalnoj i lokalnoj razini brojne mogućnosti korištenja pozicije i javnih dobara za promicanje i ostvarivanje privatnih interesa na štetu javnih, osobito u području izbora i imenovanja na razne javne funkcije i dužnosti, pri čemu prednost imaju stranački i politički podobni kandidati.

No osim što je razmrvljeni teritorijalni ustroj disfunkcionalan, ujedno je i visoko koruptivan. Postojeći zakonodavni okvir daje izvršnoj vlasti na regionalnoj i lokalnoj razini brojne mogućnosti korištenja pozicije i javnih dobara za promicanje i ostvarivanje privatnih interesa na štetu javnih, osobito u području izbora i imenovanja na razne javne funkcije i dužnosti, pri čemu prednost imaju stranački i politički podobni kandidati. Ostvarivanje privatnih interesa na štetu javnih učestalo je i u postupcima dodjele poslova, odobrenja, koncesija te ostvarivanja drugih prava i interesa u kojima izvršna vlast ima diskrecijsko pravo procjene ili koristi svoj politički utjecaj i moć na kvaran način.

Prevelik broj županija, gradova i općina doprinosi stvaranju i održavanju sistemske korupcije. Mogućnost nadzora i poticanja kvalitetnog upravljanja javnim novcem i drugim javnim resursima značajno je otežana u uvjetima neopravdane teritorijalne rascjepkanosti, u kojoj je stvorena kapilarno razgranata mreža interesne povezanosti, koja potom koruptivan sustav održava na vlasti. U tom smislu zanimljiv je podatak da na prošlim lokalnim izborima, u 44 općine HDZ nije imao niti jednog protukandidata. Time se potvrđuje da je postojeći teritorijalni ustroj generator jednopartijske države u kojoj nema prave kontrole vlasti niti demokratskih izbora u punom smislu te riječi. Lokalne utvrde političkih stranaka poluga su za ostvarivanje uspjeha i na parlamentarnim i svih drugim izborima. U zatvorenim sredinama stvara se kultura kolektiviteta, te često izostaje kritična masa obrazovanog i prosvijećenog stanovništva, slijedom čega na javne funkcije dolaze osobe smanjenih kapaciteta za njihovo obnašanje.

Konačno rješenje mora biti proizvod širokog javnog, stručnog i političkog dijaloga, te konsenzusa svih građana RH

Teritorijalna reforma kojom bi se postojeće županije povezale u pet regija plus Grad Zagreb, jedna je od najvažnijih antikorupcijskih mjera.

Na neodrživost postojećeg ustroja zbog skupog održavanja i niske razine javnih usluga već nekoliko desetljeća upozorava struka, predlažući ujedno različite modele mogućih rješenja. Konačno rješenje mora biti proizvod širokog javnog, stručnog i političkog dijaloga, te konsenzusa svih građana RH. Kao prvi, makar i tek prijelazni korak, moguće je spojiti nekoliko postojećih županija u jednu cjelinu, istovjetno kao i za potrebe formiranja novih izbornih jedinica. Time bi primjerice mogle nastati sljedeće cjeline, odnosno buduće regije, 1.) Grad Zagreb, 2.) Zagrebačka županija, Bjelovarsko – bilogorska županija, Sisačko – moslavačka županija, Karlovačka županija, 3.) Međimurska županija, Varaždinska županija, Krapinsko – zagorska županija, Koprivničko – križevačka županija, 4) Vukovarko – srijemska županija, Osječko – baranjska županija, Virovitičko – podravska županija, Požeško – slavonska županija, Brodsko – posavska županija, 5.) Istarska županija, Primorsko – goranska županija, Ličko – senjska županija, te 6.) Zadarska županija, Šibensko – kninska županija, Splitsko – dalmatinska županija, Dubrovačko – neretvanska županija.

Zbog svoje neracionalnosti i koruptivnosti, možemo reći da postojeći koncept od 20 županija, 127 gradova i 428 općina plus Grad Zagreb, pogoduje političkim kartelima, osobito HDZ-u, stoga je teritorijalna reforma jedan od nužnih i neizbježnih koraka u pravcu povrata otete države građanima.

Prevelik broj županija, gradova i općina doprinosi stvaranju i održavanju sistemske korupcije. Mogućnost nadzora i poticanja kvalitetnog upravljanja javnim novcem i drugim javnim resursima značajno je otežana u uvjetima neopravdane teritorijalne rascjepkanosti, u kojoj je stvoren kapilarno razgranata mreže interesne povezanosti koja potom koruptivan sustav održava na vlasti. U tom smislu, zanimljiv je podatak da na prošlim lokalnim izborima, u 44 općine HDZ nije imao niti jednog protukandidata. Time se potvrđuje da je postojeći teritorijalni ustroj generator jednopartijske države u kojoj nema prave kontrole vlasti niti demokratskih izbora u punom smislu te riječi. Lokalne utvrde političkih stranaka poluga su za ostvarivanje uspjeha i na parlamentarnim i svih drugim izborima. U zatvorenim sredinama stvara se kultura kolektiviteta, te često izostaje kritična masa obrazovanog i prosvijećenog stanovništva, slijedom čega na javne funkcije dolaze osobe smanjenih kapaciteta za njihovo obnašanje.